U haradskim naziemnym transparcie Minska — tralejbusach i aŭtobusach — stali pieryjadyčna źjaŭlacca abviestki, jakija zaklikajuć apłočvać prajezd, kab paźbiehnuć kanfliktaŭ z kantralujučymi orhanami.
«Pavažanyja pasažary, u metach paźbiahańnia kanfliktaŭ z kantralujučymi orhanami, prosim pahašać prajaznyja bilety ŭ śpiecyjalnych kampościerach, abo prykładvać prajaznyja bilety z zapisanymi na ich pajezdkami da śpiecyjalnych validataraŭ», — havorycca ŭ abviestkach, jakija časam iduć za abviaščeńniem prypynkaŭ.
Nahadajem, što z 1 vieraśnia zbolšaha źnikli kanduktary ŭ haradskim naziemnym transparcie, jakija pradavali tałončyki, i razam ź imi vyrasła kolkaść pravierak kantralorami.
Raniej źnikli taksama papiarovyja prajaznyja bilety na peŭny pramiežak času. Ciapier jość elektronnaja kartačka z zapisanymi na joj peŭnaj kolkaści pajezdak (5, 10, 20, 30, 40) abo bieźlimitavyja pajezdki na peŭny adrezak času (pałova miesiaca, miesiac), abo možna vykarystoŭvać tałončyki, jakija pradajucca ŭ śpiecyjalnych kijoskach, abo kiroŭcy.