Niekalki dzien tamu ŭ Fejsbuku viadomaha dramaturha Andreja Kurejčyka źjaviŭsia nastupny zapis: «Mnie raspaviali, što spadar Siarhiej Ždanovič, jaki ŭžo raźvioŭ krainu na niekalki miljonaŭ dalaraŭ, ciapier chodzić i raspaviadaje, što dla taho, kab vypuścić epičny film «My braty» — «Aviel» u prakat na 800 kopijach, jamu treba jašče 2 miljony dołaraŭ! Uaŭ! A dla vypusku ŭ MIŽNARODNY prakat JAŠČE MINIMUM dziasiatku! DZIESIAĆ MILJONAŬ DOŁARAŬ!».
Siarhiej Ždanovič, kiraŭnik kinakampanii «Nonstop Media» i pradziusar stužki «My, braty» (były «Aviel») pahadziŭsia adkazać na abvinavačvańni svajho kalehi pa cechu i raspavieści pra svajo bačańnie nacyjanalnaha kinaprajekta.
Siarhiej Ždanovič — pieršy sprava.
Naša Niva: Andrej Kurejčyk śćviardžaje, što vy chočacie vybić ź dziaržavy jašče 2 miljeny dołaraŭ na toje, kab vypuścić prakatnyja kopii. Heta praŭda?
Siarhiej Ždanovič: Mnie ŭžo pakazali hety zapis. Heta paklop. U miežach kantrakta, jaki my padpisali, Minkult daŭ nam peŭnuju sumu hrošaj, i ni na kapiejčynu bolš my raźličvać užo nie možam. A ciapier my zajmajemsia postpradakšnam u ZŠA za hrošy kampanii «Nonstop-miedyja».
NN: A čamu ŭ ZŠA?
SŽ: Usie prosta — kab zadavolić našych dystrybjutaraŭ. U ich byli ŭmovy, što kali my daviadziom jakaść da toj, jakaja ich zadavolić, stužku kupiać. I ciapier stužka zadavalniaje i biełaruskaje Ministerstva kultury, i amierykanskich dystrybjutaraŭ.
NN: Amierykancy acanili ŭzrovień filma?
SŽ: Tak! Heta pieršy biełaruski prajekt, jaki byŭ pradstaŭleny na American Film Market — asnoŭnym suśvietnym markiecie, dzie pradajucca filmy, ale dystrybjutary paśla prahladu adrazu prapanoŭvali nam kantrakty. Nazvy kampanij ja pakul nie mahu ahučyć, ale heta vielmi surjoznyja karparacyi. Zacikavilisia navat kitajskija prakatčyki.
NN: Kali takaja zacikaŭlenaść sapraŭdy isnuje, to film pavinien jak minimum pakryć vydatki na jaho vytvorčaść. A kolki vaša kampanija na hetym zmoža zarabić?
SŽ: Pa kantrakcie prybytak dzielicca napałovu pamiž nami i Ministerstvam kultury. Ale važna toje, što heta budzie pieršy prajekt, jaki ŭvohule adabje hrošy.
Eryk Robierts i Siarhiej Ždanovič.
NN: Darečy, pra zakazčyka. Vy ž razumiejecie, što adna z pryčyn, čamu ludzi staviacca da vašaj stužki skieptyčna ci ŭvohule niehatyŭna, heta toje, što ŭ jakaści Vialikaha Biełaruskaha Prajekta Minkult razam z vami źniaŭ taki sabie standartny bajavik?
SŽ: Nu, raniej my prapanoŭvali dziaržavie roznyja prajekty: i ekšn, i dramu, i fentezi… Adnak Minkult zacikaviŭsia voś hetym. Darečy, pieršapačatkova ŭ našym scenary nie było padziej na płoščy, vybuchu ŭ mietro. Ale toje, kab jany fihuravali ŭ filmie, było adnoj z umoŭ Minkulta. Tady my ich dadali. Ale, ja padkreślivaju — Minkult nie dyktavaŭ nam, jak ich pakazvać.
Bolej za toje, u nas było dva varyjanty, jak pakazvać płošču: ź bieł-čyrvona-biełymi ściahami, ci bieź ich. I ja pytaŭsia ŭ zakazčyka, i nam adkazali, što my vyrašajem sami, jak na naš pohlad budzie lepš. My nie stali vykarystoŭvać ściahi, kab nikoha nie niervavać. Bo heta mastacki film, heta nie rekanstrukcyja.
NN: Ściahoŭ nie budzie, zrazumieła. A kultavy vyraz «čto-to nie tak»?
SŽ: Jon u filmie źjavicca. Prykolnaja fraza. Ale kali spačatku jaje adrasavali nam, što ŭ nas «čto-to nie tak», to potym jaje možna było nakiravać i šmatlikim krytykam, moža heta jany «čto-to nie tak» uspryniali ci zrazumieli? Ale ja nie chaču ŭzbudžać varožaść. Ja chaču zrabić jakasnaje kino.
NN: Nu, kali pakazvać Płošču, to ŭ lubym vypadku sačyć za tym, što vy robicie, ludzi buduć vielmi pilna. Heta ž było zrazumieła jašče da pačatku zdymak.
SŽ: Ale ja nie dumaŭ, što vyljecca stolki niehatyvu. Uvohule, na moj pohlad, nacyjanalny prajekt pavinien abjadnoŭvać narod, a nie jaho dzialić. My i chočam abjadnać.
NN: Ale ž u nastupnym hodzie vybary. A ŭ vašym filmie jakraz pakazvajecca raźjušany natoŭp na hałoŭnaj płoščy krainy. Nie baiciesia, što film usprymuć u tym liku jak ahitku?
SŽ: Ja razumieju, što krytykavać buduć jak z adnaho boku, tak i ź inšaha. Ale. Amierykancy, jakija nie viedajuć naš biudžet, aceńvajuć film u 30—50 miljonaŭ. Jon vyhladaje jakasna. Dyk čamu nie kazać, što heta kruta, što my nablizilisia da surjoznaj płanki? Biełarusam nie treba rabić z krainy takuju vialikuju palityzavanuju dziaržavu. Niachaj palitykaj zajmajucca palityki. Nie treba źmiešvać z hetym kinaindustryju.
NN: A vy ž, kažuć, člen hramadskaha abjadnańnia «Biełaja Ruś». Heta nie palityka?
SŽ: Pa-pieršaje, ja člen Rotary-kłaba, my zajmajemsia dabračynnaściu. I na niekatorych z takich mierapryjemstvaŭ my pierasiakalisia z «Biełaj Ruśsiu». Mnie prapanavali dałučycca, ja prahladzieŭ statut, zrazumieŭ, što heta nie supiarečyć maim pryncypam, i ŭstupiŭ. Razam ź imi my zajmajemsia dabračynnymi prajektami. A palityzavać možna što zaŭhodna — toj ža Rotary-kłab nazvajuć masonami, naprykład.
Što tyčycca palityki, to ja maju svaju dakładnuju pazicyju, što varožaści pamiž žycharami adnoj dziaržavy być nie pavinna. Ja suprać hvałtu i ahresii, suprać paŭstańniaŭ. U mianie troje dziaciej, ja chaču, kab maja siamja žyła ŭ narmalnaj stabilnaj dziaržavie. I toje, što adbyvajecca ŭ śviecie, naprykład, Ukraina — chto tam pravy, a chto vinavaty? I ja za toje, kab da taho ž nie dajšło ŭ Biełarusi. Ja suprać bratazabojstva, i naš film taksama pra hetaje.
NN: Dyk kali jaho možna budzie narešcie pahladzieć?
SŽ: I ŭ Biełarusi, i ŭ śviecie my płanujem zrabić premjeru ŭ krasaviku-mai budučaha hoda. Na fiestyvali «Listapad-2014» my płanavali jaho pakazać, ale heta było jašče da pieramovaŭ z amierykanskimi dystrybjutarami. Paśla jany prosta pastavili žorstkija patrabavańni — nijakaha pakazu! Bo mahła b być uciečka infarmacyi.
Potym budzie jašče i sieryjał z 4 častak (176 chvilin), kudy ŭvojduć sceny, jakija nie trapili ŭ paŭnamietražnuju viersiju. Sieryjał my pakažam u kancy žniŭnia ci ŭ pačatku vieraśnia, kali pačniecca novy telesiezon.
NN: Na biełaruskim telebačańni?
SŽ: Nie, na rasiejskim. Nie sakret, što prava na pieršy pakaz atrymlivaje kanał, jaki płacić bolš. Ale ž zrazumieła, što našy hledačy ŭsie adno jaho ŭbačać.
NN: Darečy, a Ministerstva kultury ŭpłyvała na vybar akcioraŭ u filmie?
SŽ: Nie. Była ŭmova — udzieł zorki kłasa A, biez kankretyki. To bok, łaŭreat ci naminant Oskara ci Załatoha Hłobusu. Ale składanaść była i ŭ tym, što zacikavić zorku prajektam vielmi ciažka. U nas niama mahčymaści płacić 2—3 miljony dołaraŭ akcioram, bo ŭ nas ahulny biudžet stužki 2 miljony.
I voś, ja čuju: pff, Eryk Robierts i Sali Kirkłand! Nu što heta za zorki! Ale vy pakažycie mnie chacia b adzin biełaruski prajekt, dzie choć adna padobnaja zorka. Niama takich prajektaŭ.
NN: Režysiora taksama vybirała «Nonstop-miedyja»? Bo heta iznoŭ davoli sprečnaje rašeńnie — Uiljam De Vital ža nie maje vopytu pracy hałoŭnym režysioram.
SŽ: Tak. Dla Biła heta budzie debiutnaja praca. Spačatku my pracavali ź biełaruskaj hrupaj i biełaruskim režysioram, ale amierykanskija kinadziejačy, ź jakimi ja raiŭsia, skazali, što ŭzrovień, na žal, nie toj. I my zaprasili Uiljama, bo patrebien byŭ čałaviek, jaki vałodaje halivudskimi technałohijami, razumieje ruskuju dušu, byŭ by dźviuchmoŭnym i hnutkim. Uiljam ryzyknuŭ, adhuknuŭsia. Treba być jamu ŭdziačnymi, a nie krytykavać.
NN: Uvohule, nie stamilisia jašče ad krytyki?
SŽ: Naša zadača — darabić film, niahledziačy na krytyku. Tym bolš, nie ŭsie ž krytykujuć. Naprykład, my razmaŭlali z Franakam Viačorkam nakont biełaruskamoŭnaj viersii stužki. Bo z našaha boku my možam pradastavić studyju, a akcioraŭ i pierakład treba ŭžo znajści. Było b dobra zrabić takuju viersiju.
I potym Franak pryjazdžaŭ u Kany, i byŭ ŭ nas na afterparty, i my narmalna razmaŭlali. Jon, ja spadziajusia, nie ŭsprymaje mianie, jak niejkaha palityzavanaha režysiora.
Sara Kirkłand (sprava).
NN: A čamu Kurejčyk stavicca tak niehatyŭna da vas i hetaha prajekta? Vy ž razam pracavali nad sieryjałam «Vyšej za nieba».
SŽ: Spačatku ja ŭvohule nie viedaŭ, jak reahavać na niehatyŭ ad Kurejčyka. A potym pačaŭ stavicca da jaho, jak da čałavieka, jaki robić nam pijar. Taki pazaštatny supracoŭnik.
U svoj čas jon pryjšoŭ da mianie, i kaža: Siarhiej, ratuj, hrošaj niama, a treba zdymać sacyjalny prajekt, i pačynać užo praz tydzień. Hutarka była pra «Vyšej za nieba». Nu što ž, my ŭklučylisia ŭ pracu, ale potym źjaŭlalisia niejkija jaho dadatkovyja ŭmovy, i Kurejčyk kazaŭ mnie: nie vykanaješ ich, ja zrablu toje i hetaje. I jon zaraz heta i robić.
NN: A što za ŭmovy?
SŽ: Ja nie chaču kazać. Ale jany supiarečyli jak zakanadaŭstvu, tak i maralna-etyčnym normam.
HH: A čym vy płanujecie zajmacca paśla vychadu filma?
SŽ: Płanaŭ chapaje – ŭsie raśpisana da 2017 hoda. Mahčyma, budziem zdymać u Biełarusi prajekt z Hery Ołdmanam i Pirsam Brosnanam. Hałoŭnaje – heta zaraz darabić «My, braty».
Vy viedajecie, što pra naš prajekt rasiejcy kažuć: «Biełarusy zdymajuć kruty błokbastar za kapiejki». Amierykancy: «Upieršyniu niedzie tam u Biełarusi zdymajecca błokbastar, pryčym praktyčna biaspłatna. Jak heta mahčyma?». I tolki biełarusy: « U nas tut zdymajuć drennaje kino za vielmi vialikija hrošy!» A treba ž lubić svajo — biełaruskaje!
* * *
Siarhiej Ždanovič, hienieralny pradziusar kinakampanii «Nonstop Miedyja», kampazitar. Naradziŭsia ŭ 1974 hodzie ŭ Rasii, ŭ 1978 siamja pierajechała ŭ Biełaruś u Kapyl. Vučyŭsia ŭ Maładziečnie. Pracavaŭ jak kampazitar ź Inaj Afanaśjevaj. Napisaŭ muzyku da filmaŭ «Idealnaja žonka», «Siomin», «Ja dačakajusia» i inšym. U 2012 hodzie byŭ supradziusaram karotkamietražnaha filma «Tufliki», jaki zavajavaŭ šmat mižnarodnych uznaharod. Aŭtar i stvaralnik sieryi prahram televizijnaha prajekta «Huki škoł» na telekanale ANT.