Jašče adno naŭzdahon «vybaram». Kali stali viadomyja vyniki, mnohija skazali: «Ułady praviali kampaniju pa žorstkim scenary — nivodnaha apazicyjaniera».
Toje, što kampanija pajšła pa žorstkim scenary, stała zrazumieła ledź nie z samaha pačatku. Źniaćcie z efiru vystupleńniaŭ kandydataŭ, źniaćcie samich kandydataŭ, biesprecedentna cyničnaja reakcyja Jarmošynaj (ja kažu ciapier pra toje, što było da dnia hałasavańnia, tamu jašče bolš cyničny vystup Łukašenki z hetaj samaj nahody ŭ śpis nie ŭvajšoŭ) na incydent ź fiksacyjaj ukidaŭ biuleteniaŭ.
Žorstkaść scenara ŭ dadzienym vypadku nie zaležyć ad kolkaści prapuščanych abo nieprapuščanych. Pa ŭzroŭni biaźmiežža na administracyjna-biurakratyčnym uzroŭni minułuju kampaniju asabista ja (pa svajoj pamiaci) mahu paraŭnać chiba što z kampanijaj 2004 hoda, kali ŭłady paprostu adrazu zrezali ŭsich niepažadanych i, dziela taho, kab admović kandydatu ŭ rehistracyi, išli navat na absurdnyja padrobki (jak, naprykład, u vypadku ź nierehistracyjaj Juryja Hłušakova ŭ Homieli: na toj momant jon byŭ dziejnym deputatam haradskoha savieta, vypuściŭ drukavanuju spravazdaču ab dziejnaści, a ŭłady nie palenavalisia źviarstać kłon, dadaŭšy tudy zakliki hałasavać i vystavili heta na pasiadžeńni kamisii jak uzor daterminovaj ahitacyi).
Ale adzin momant byŭ u pryncypie dastatkova libieralnym. Heta toje, što ŭłada praktyčna ŭtrymałasia ad žorstkaj linii na vuličnych mierapryjemstvach. Možna skazać, što jany ž usie zakonnyja, ale heta ŭsio ŭmoŭna: zhodna z Kanstytucyjaj, usie vuličnyja mierapryjemstvy i pa-za vybarami zakonnyja. Užo pikiet, anansavany Niechta, navat niahledziačy na prysutnaść tam kandydataŭ, užo pa fakcie taho, chto jaho prasoŭvaŭ, ułady mahli pry žadańni traktavać jak niezakonny.
Usio heta adbyvajecca na fonie raźvićcia biełaruska-jeŭrapiejskaha dyjałohu. Vizit Łukašenki ŭ Aŭstryju byŭ jašče padčas ahitacyjnaj kampanii. Ale voś siońnia, užo na nastupny dzień paśla haniebnaj kampanii, stała viadoma ab tym, što ES zaćvierdziŭ vizavaje pahadnieńnie. Jak bačym, pracesy iduć, i ŭnutranyja hetyja trabły nikoha asabliva nie kranajuć.
I sam Łukašenka, jak vidać pa im, nie mocna pieražyvaje, jak adreahuje Jeŭropa i ZŠA na nie prosta standartnyja falsifikacyi, ale i na novy ŭzrovień dziaržaŭnaha cynizmu ŭ hetym pytańni, upieršyniu ahučany ŭ chodzie mienavita hetaj kampanii. A mienavita na pramyja zajavy, što naziralnikaŭ buduć karać za vyjaŭleńnie falsifikacyj.
Usio heta kaža, na moj pohlad, pra toje, što kułuarna pamiž Minskam i Jeŭropaj dasiahnuty kansensus u adnosinach, i zaklučajecca jon u tym, što ŭnutrypalityčnaje žyćcio našaj krainy bolš nie razhladajecca Zachadam jak faktar, jaki ŭpłyvaje na dvuchbakovyja adnosiny, z adzinaj umovaj: kab nie było niehatyŭnaj karcinki. Brutalnyja razhony vuličnych akcyj — heta jakraz niehatyŭnaja karcinka i jość.
Piatro Kuźniacoŭ, zasnavalnik «Mocnych navin».
Dumaju, u hetaj ramcy projdzie i budučaja prezidenckaja kampanija. Tamu hałoŭnaj zadačaj uładaŭ budzie «vyjhrać» miakka — heta značyć, spravakavaŭšy ŭ hramadstvie poŭny razbrod mierkavańniaŭ, adsutnaść adzinstva i, takim čynam, hleby dla pratestaŭ.
Pa-pieršaje, nie buduć dapuščanyja abo sami nie pojduć kolki-niebudź surjoznyja kandydaty. Mahčyma, pabačym kahości novaha i padstaŭnoha.
Pa-druhoje, uzrovień administracyjna-biurakratyčnaha biaźmiežža zaškalić.
Pa-treciaje, čakajem novych technałohij manipulacyi hramadskaj dumkaj — niekatoryja ŚMI ŭžo pakazali, jak mohuć rabić heta adnosna nieprykmietna na prykładzie nastaŭnicy z partaj. Akramia taho, čakajem źjaŭleńnia i raskrutki padstaŭnych błohieraŭ-pravakataraŭ, pakolki rola takoha niefarmalnaha słova ŭsio vyšejšaja, a staroje praviła «Kali nie možaš pieramahčy — uznačal» nichto nie admianiaŭ. Niekatoryja takija błohiery ŭžo, dumaju, źjaŭlajucca. Vyjaŭlacca ž buduć paźniej.
Pa-čaćviortaje, lubym čynam budzie abiaskroŭlivacca «vuličnaja apazicyja». Nu a što tam pa-piataje i pa-šostaje, a taksama pa-siomaje i pa-vośmaje, čas pakaža. Dumaju, płan tam raspracoŭvajecca (ci ŭžo) na poŭnym surjozie.





