— Jak čałaviek, jaki žyŭ u atmaśfiery tatalitaryzmu, a ciapier žyvie ŭ atmaśfiery vajny, ja baču dva traŭmavanyja narody, jakija nakiroŭvajuć svaju enierhiju nie tudy, kudy było b karyśniej, — piša pravaabaronca Taćciana Hacura-Javorskaja. — Abaraniać svaju hodnaść, u tym liku nacyjanalnuju, pažadana zaŭsiody, i ŭ pieryjad vajny — nie vyklučeńnie.
Ale niekatoryja kamientary mnie chočacca razbačyć.
Ź inšaha boku, ich časta pišuć ludzi, jakija paniaćcia nie majuć, što adbyvajecca va Ukrainie. Naprykład, kamientary, što «kali b biełaruskim palitviaźniam možna było vybrać, katavalnuju turmu ci Kijeŭ», to 100% vybrali b Kijeŭ.
Ja dumaju, što tak heta i było b, ale tolki tamu, što palitviaźni, taksama jak i bolšaść kamientataraŭ, nie žyli ŭ Kijevie i inšych haradach Ukrainy ŭ pieryjad vajny. Im zdajecca, što vierahodnaść papadarńnia rakiety ŭ vašu chatu minimalnaja i ŭ paraŭnańni z turmoj heta volnaje i navat kamfortnaje žyćcio.
Jak čałaviek, jaki da niadaŭniaha času znachodziŭsia ŭ Minsku, a zaraz žyvie ŭ Kijevie, ja liču heta pamyłkovym ujaŭleńniem. Jak adkazała na abvinavačvańni ŭ chejcie ŭkraincaŭ adna kijeŭskaja biełaruska — pryjazdžajcie siudy, tut vielmi mianiajucca adčuvańni.
Siabry, kali vy pamiatajecie 10—11 žniŭnia 2020 hoda ŭ Biełarusi, to voś u takoj emacyjnaj atmaśfiery žyvie Ukraina ŭžo čatyry miesiacy. Heta nie stan apošnich dvuch hadoŭ, kali ludzi žyvuć u čakańni pieratrusu, aryštu i mahčymaha terminu (što taksama žachliva) — heta čakańnie novych śmierciaŭ (što niepapraŭna i niezvarotna).
Nie, nichto nie biažyć užo ŭ bambaschoviščy, ale niekalki razoŭ za dzień padčas tryvohi dumaje, a moža mienavita zaraz darma nie schavaŭsia. Nichto nie skardzicca, što psichična nie vytrymlivaje, ale nieznajomyja ludzi štodzionna rydajuć na pachavańni.
Ja suprać chejtu, ale kali ja čytaju paviedamleńni a-la «kali ŭkraincy buduć nas chaić, to nie budziem dapamahać», to dumaju — kali vy dapamahajecie ŭkraincam, kab im spadabacca, to moža nie treba?
Viartajučysia da mierkavańnia, što ŭ vajennym Kijevie lepš, čym u biełaruskaj turmie — a ja nie viedaju. Časam mianie raduje, što ja nie ŭ biełaruskaj turmie i mahu być karysnaj, časam mnie nastolki baluča, što ja dumaju, u turmie, dzie ad ciabie ničoha nie zaležyć i tvaja zadača abaraniać tolki svaju hodnaść, było b praściej.
Mnie zdajecca, ja i nie vybirała nasamreč, dzie mnie być. Dzie akazałasia, tam starajusia trymać płanku.