Fota: Getty Image
Śpičrajtary hetym razam uviali ŭ tekst łukašenkaŭskaha dakłada navat linhvistyčnyja matyvy. Tak, pavodle słoŭ Łukašenki, jaki, jak viadoma, sam nivodnaj z zachodniejeŭrapiejskich moŭ nie vałodaje, «virus nianaviści» pieradajecca zachodnikam
«razam sa słovami «rab» i «słavianin», jakija ŭ movach ad anhlijskaj i niamieckaj da šviedskaj i francuzskaj hučać praktyčna identyčna, adnolkava».
Pry hetym sa słavianstva, jakomu jość niebiaśpieka ad «virusu nianaviści», nie vyklučajecca i Polšča, jakaja, niahledziačy na mocnaje sajuźnictva z Zachadam, nibyta ŭsprymajecca apošnim hetak ža sama, jak i Biełaruś z Rasijaj vyklučna dziela słavianskaści movy, na jakoj palaki razmaŭlajuć:
«Polskamu ŭradu varta padumać svajoj hałavoj. I najpierš pra svoj narod. Dla Zachadu palaki byli i zastajucca słavianami. A heta — raschodny materyjał».
Pry hetym takaja pansłavisckaja rytoryka nie niejkaje nou-chau łukašenkaŭskich śpičrajtaraŭ, bo faktyčna toje samaje siońnia kazaŭ i ministr zamiežnych spraŭ Rasii Siarhiej Łaŭroŭ na ŭračystym pryjomie ŭ biełaruskaj ambasadzie ŭ Maskvie z nahody aficyjoznaha śviata:
«U našym ahulnym, jak niekali zdavałasia, jeŭrapiejskim domie pasiejana ziernie nianaviści, ziernie rasavaj pieravahi, ziernie admieny kultury, u tym liku i słavianskaj kultury».
Čytajcie taksama:





