Ciapier my dakładna viedajem, što vyviaržeńnie isłandskaha vułkana — heta taki pijar-chod hurtu Scorpions. Jak i ideja raźvitalnaha tura (jaki, pavodle pryznańnia salista Kłausa Majne praciahniecca «dva z pałovaj hady -- jak minimum») i apošniaha alboma, jaki, pavodle słovaŭ hitarysta Rudzi Šenkiera, jašče tolki budzie pa vynikach budučaha tura.
U procivahu svaim maładym paśladoŭnikam z «Ramštajn», «Skarpy» abyšlisia biez fajer-šoŭ, i, kali što i mianiali padčas kancertaŭ, dyk heta hitary. I biez skandałaŭ adnosna maralnaści (u kaho ž padymiecca ruka na aŭtaraŭ Still Lovin' You?). Siurrealistyčnaje kino ź simfaničnym arkiestram na scenie padčas minułaha vizitu źmianiłasia na prostyja dekaracyi rok-rubiłava: 5 mužčynaŭ, jakija ŭ džynsach u ablipačku i skuranych kiedach adpiajali mietaličnyja rokienroły i śloznyja bałady. Fajer-šou-šmajeršoŭ, a vynik adnolkavy — nabitkavanaja čara vializnaj «Minsk-Areny» z šmatludnym, palca nie ŭsunieš, tancplacam pierad scenaj. Znoŭ u nas źjaviłasia falšyvaje adčuvańnie, što hurt, jaki dasiahnuŭ tvorčaj strataśfiery, tolki toje i robić, što kačajecca ŭ niabiesnaj śmiatanie, vyrablajučy ŭ žyćci ŭsio, što choča.
Śpiarša muzyki ciešyli novaj kružełkaj Sting in the Tail. Ale sapraŭdy rasčulili pieršym błokam, pa-biełarusku kažučy, «hołden bałads», kali ślozna ŭprošvali pasłać im anioła. Send Me an Angel — byŭ prapiajany razam z publikaj.Raz-poraz muzyki chadzili ŭ narod pa śpiecyjalna pabudavanych darožkach, jakija nichto nie achoŭvaŭ. U prylivie pačućciaŭ publika była nie ŭ stanie hladzieć na vielič zorak ułasnymi vačyma, a, dastaŭšy mabiłki, nazirała ich vyklučna praz abjektyŭ kamieraŭ. A zusim dajšli minčuki da kandycyi, kali vakalist prabačyŭsia (druhi raz za tydzień!) za svajo vymušanaje spaźnieńnie.
Z navinak —
Kłaus Majne navučyŭsia kazać sioje-toje pa-biełarusku: «Dobry vechar! Jak nastroj?» — heta jon tak aficyjna pavitaŭsia paśla druhoj pieśni. Nu, i viadoma šmatlikija Dziakuj.Ale nie zabyli «Skarpy» i demanstracyju pryjaznaści da rodnaj Niamieččyny: adna z hitar Rudzi Šenkiera była pafarbavanaja ŭ mietalik, a ŭ jaje korpus byŭ uštukavany značok «Miersedesa» (nie ździvimsia, kali hadoŭ praź dziesiać jana, pryviezienaja z z Hiermanii pierahonščykami, źjavicca ŭ jakoha-niebudź ajčynnaha rokiera).
Zakancavali svoj vystup Still Lovin' You i Wind of Change. Apošniaja pieśnia asabliva darahaja Majne, jaki skazaŭ, što
z radaściu adśviatkavaŭ z usim śvietam 20-ju hadavinu zakančeńnia chałodnaj vajny, i mienavita hetaje dvaccacihodździe najbolš natchniaje jaho asabista.
Kab viečar nie vyhladaŭ jak «Kałychanka dla darosłych», pad zasłonu muzyki ŭvalili paśla zadzirlivy chit Rock You Like a Hurricane.
I jak heta my (i jany) mahli navat dapuścić dumku, što kaliści ich z nami nie budzie?