Prychodžu na pracu — da mianie padskokvaje namieśnik dyrektara. «Padpišyciesia za kiraŭnika dziaržavy». Nie padpišašsia, to kantrakt nie padoŭžać. Ale podpisu majho jany nie zdabuduć! Kažu: «Vy znajecie, Alaksandr Leanidavič, ja ŭžo doma padpisaŭsia, da mianie prychodzili zborščyki». — «Da-da, dva raza nielzia, nielzia», — kaža jon. Pryjšli i damoŭ. Kažu: na pracy padpisaŭsia.

A sami my z žonkaj, choć žonka i invalid, i chadzić joj ciažka, schadzili na rynak i tam padpisalisia za Niaklajeva, Stankieviča [imavierna, Statkieviča abo Sańnikava — Red.] i Ramanoviča [imavierna, Ramančuka abo Rymašeŭskaha. — Red.]. Zyču im pośpiechaŭ i dziakuju za śmiełaść.

Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0

Chočaš padzialicca važnaj infarmacyjaj ananimna i kanfidencyjna?